Naši autori

Tomislav Ivančić

Nakon dvogodišnjeg studiranja na KBF-u u Zagrebu, studij nastavlja na Germanicum - Hungaricum j na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Tamo je na Filozofskom fakultetu 1964. godine postigao magisterij, a na Teološkom fakultetu 1967. godine postigao je magisterij iz teologije te godine 1971. naslov doktora teologije. Od godine 1976. bio je pročelnik Katedre fundamentalne teologije na zagrebačkom KBF.

Od 1972. g. je bio vjeroučitelj studenata u Zagrebu. U radu s njima radio je na teoretskim i praktičnim pitanjima obraćenja, molitve i vjere, utemeljuje i seminare za evangelizaciju Crkve te je time postao začetnik molitvenog pokreta među Hrvatima. Kroz dvadeset godina održao je u domovini i inozemstvu preko pet stotina takvih seminara. Devedesetih godina dvadesetog stoljeća se dao na istraživanje terapijske teologije te je teoretski i praktički radio na pitanjima duhovne terapije i utemeljio terapijsku duhovnu metodu tzv. hagioterapiju.

Zvjezdan Linić

Fra Zvjezdanovo glavno svećeničko poslanje godinama je bilo naviještanje evanđelja i to kroz redovite propovijedi radnim danom, osobito nedjeljom u crkvi sv. Franje na zagrebačkom Kaptolu, a potom i kroz brojne vjeronaučne susrete s mladima i manje mladima. Kao neiscrpan vrutak duhovnosti etablirali su se seminari duhovne obnove, tečajevi duhovnih vježbi i slično, za sve staleže u Crkvi, koje je u Kući susreta TABOR pri Franjevačkom samostanu u Samoboru, godinama organizirao i održavao.

Osobito su plodonosnim duhovnim sjemenom bili posijani njegovi jedinstveni seminari duhovne obnove u „civilnim“ prostorima (športskim dvoranama). Pastoralno je djelovao i putem medija i pisane riječi, ponajviše u devetnaest knjiga objavljenih u zagrebačkom nakladniku Teovizija.

Bonaventura Duda

BONAVENTURA DUDA, franjevac sveučilišni profesor u mirovini, propovjednik. Rođen je 14.01.1924. u Rijeci, zavičajan u Krasu na Krku. Studirao je teologiju u Zagrebu i Rimu. Franjevac od 1941., svećenik od 15.01.1950., magistar biblijskih znanosti od 1957., doktor teologije od 1958., profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu od jeseni 1957. do jeseni 1993. godine. sa Zorislavom Lajošem sudjeluje u osnutku Glasa Koncila (1962.). Od osnutka sudjeluje u Kršćanskoj sadašnjosti (1968.), Hrvatskom mariološkom institutu (1972.), te Institutu za biblijski pastoral. Posebno se posvetio biblijskom prevoditeljskom poslu (Evanđelje, Zagreb, 1962.).

S pok. Jurom Kaštelanom glavni je urednik Zagrebačke Biblije (1968. nadalje). S pok. Jerkom Fućakom prevodi Novi Zavjet (1972. nadalje) i u cijelosti uređuje novi Hrvatski liturgijski lekcionar (od 1969. nadalje). Pisac je brojnih teoloških i homiletskih knjiga i brojnih biblijsko – teoloških i duhovnih članaka (Bogoslovska smotra, Glas Koncila, Brat Franjo…)

Anselm Grun

Anselm Grün, rođen 1945., redovnik je benediktinske opatije Münsterschwarzach na Majni gdje je zadužen za ekonomske poslove samostana. Kao dušobrižnik i duhovni pratitelj Anselm Grün postao je blagoslovom kroz predavanja, tečajeve i brojne objavljene knjige.

Posvuda drži tečajeve i predavanja u kojima odgovara na potrebe i pitanja ljudi. U opatiji Münsterschwarzach gdje je započeo svoj pastoralni rad vodio je tečajeve za mlade i duhovno skrbio o mladima tijekom više od 20 godina. Mnogi ga cijene kao duhovnog savjetnika, a spada među najčitanije kršćanske autore današnjice. Više od deset tisuća ljudi godišnje posjećuje njegova predavanja.

Ivan Golub

Ivan Golub rodio se 21. lipnja 1930. u Kalinovcu. U Rimu 1963. godine brani doktorsku disertaciju “De mente ecclesiologica Georgii Križanić”, a studira također i na Papinskom biblijskom institutu na kojem 1964. godine postiže magisterij biblijskih znanosti. Od 1964. predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Godine 1969. postaje pročelnikom Katedre dogmatske teologije, 1979. redovnim profesorom. Mentor je doktorskih disertacija na KBF u Zagrebu i na Pontifcio Istituto Orientale u Rimu.

Od 1984./85. je profesor gost (docente invitato) na Papinskom orijentalnom institutu u u sklopu Papinskog sveučilišta Gregorijane u Rimu gdje drži kolegij iz povijesti istočne teologije odnosno ekumenizma i vodi kao mentor doktorske disertacije.

Darko Tepert

Fra Darko Tepert rođen je u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Kao dijete nije bio kršten. Još od osnovne škole zanimala ga je duhovnost, osobito različite drevne religije, a tek pred odlazak u vojsku počeo je proučavati i kršćanstvo. Krstio se u dvadeset i prvoj godini života, a već s dvadeset i jednom godinom krenuo je putem franjevačkog i svećeničkog poziva.

Od godine 1966. nastavlja studije teologije u Jeruzalemu. U Jeruzalemu je upisao i poslijediplomski studij Biblijskih znanosti i arheologije, a 2008. godine doktorira s temom „Mojsijev zakon u Lukinu Evanđelju i Djelima apostolskim“. Radi kao bibličar predavač na Katedri Svetoga pisma Staroga zavjeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Do sad je objavio više znanstvenih radova s područja biblijskih znanosti te sudjelovao na više znanstvenih simpozija. Vodi seminare duhovne obnove, a biblijsku duhovnost promiče putem radija i pisane riječi.

Ante Vučković

Ante Vučković, rodio se 23. veljače 1958., od oca Josipa i majke Danice, rođ. Delaš, u Sinju. Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju završio je u Sinju, a filozofsko-teološki studij u Makarskoj i Zagrebu, gdje je diplomirao, 1984. god. Za svećenika Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja zaređen je 3. srpnja 1983. god., u Sinju. Bio je godinu dana kapelan u Metkoviću i dvije godine dušobrižnik za hrvatske iseljenike u Münchenu. Poslijediplomski studij filozofije započeo je u Münchenu, na Visokoj filozofskoj školi (Philosophische Hochschule), a nastavio na Papinskom učilištu Antonianum (Pontificio Ateneo Antonianum) u Rimu, gdje je magistrirao i obranio doktorsku disertaciju, čime je stekao akademski naslov doktora filozofije. Doktorski rad objelodanjen je na talijanskomu La dimensione dell'ascolto in M. Heidegger (Roma, 1993.) i na hrvatskomu Dimenzija slušanja u M. Heideggera (Zagreb, 1993.)

Predavao je na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj, Pontificio Ateneo Antonianum, sjemeništu Redemptoris Mater u Puli, a sada predaje na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu (od ak. god. 1999./2000.) i na Odsjeku za filozofiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu (od ak. god. 2005. / 2006.). U zvanje višega asistenta izabran je 1996., u znanstveno-nastavno zvanje docenta 2000., a u zvanje izvanrednoga profesora 2007. god.

Bio je prodekan za nastavu (2003.-2005.). Bio je u istom razdoblju pročelnik fakultetskog povjerenstva za preoblikovanje programa prema zahtjevima Bolonjskoga procesa i član Povjerenstva za ECTS Sveučilišta u Splitu. Ak. god. 2008./2009. kao slobodnu godinu proveo je u Izraelu. Bio je prodekana za znanost (2009. - 2011.). Član je Uredničkoga vijeća časopisa Crkva u svijetu i član je znanstvenog vijeća časopisa Nova prisutnost. Član je Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za kler. Bio je u je član je Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za kler u jednom mandatu. Bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta od listopada 2011. do listopada 2013. Prodekan je za znanost na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu od listopada 2013.

David Torkington

David Torkington je novinar, autor i govornik, koji se specijalizirao u molitvi, kršćanskoj duhovnosti i mističnoj teologiji. Prodao je više od 200.000 knjiga a prevedene su na više od dvanaest različitih jezika.

Kad ne piše, on provodi vrijeme na svom brodu na mirnoj rijeci Beaulieu u New Forestu, Hampshire..

Božidar Prosenjak

Božidar Prosenjak rođen je 1948. godine u Koprivnici. Djetinjstvo je proveo u malom podravskom mjestu Kuzmincu. Tamo je započeo svoje školovanje, a nastavio ga je u Koprivnici, Parizu i Zagrebu, gdje je završio Filozofski fakultet na odsjeku za romanistiku. Profesionalni je književnik. Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Utemeljitelj je biblioteke i književne nagrade "Albatros" i jedan je od osnivača "Academiae Cravaticae". Autor je četrdesetak knjiga za djecu i odrasle. Danas je jedno od najznačajnijih imena u hrvatskoj književnosti svojega naraštaja. Djela su mu uvrštena u školsku lektiru i školske udžbenike. Njegov roman Divlji konj ubraja se u klasike književnosti i doživio je četrnaest izdanja u Hrvatskoj, a zbirka priča Sijač sreće sedam izdanja. Prevođen je na strane jezike.

Njegova knjiga Priča o kravati uvrštena je u International Children's Digital Library, San Francisco University of Mariland, USA, na hrvatskom, engleskom i japanskom jeziku. Dobitnik je uglednih nagrada za književnost, među kojima su "Ivana Brlić-Mažuranić" i "Grigor Vitez".

U nakladi Glasa Koncila 2007. objavljen mu je roman Intranet - Put u središte srca.

Stjepan Lice

Stjepan Lice rođen je 1954. u Zagrebu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu. Objavio je zbirke lirike: Otkriće blizine (Đakovo, 1987), Govor tišine (Durieux, Zagreb, 1992), Dobra sreća (Kršćanska sadašnjost, 1993), zbirku poetiziranih priča Kako su rasli zemlja i nebo (Đakovo, 1990) i zbirku pripovijesti Putovanje kroz nebo (U pravi trenutak, Đakovo, 1992).
Eseje, meditacije, priče i pjesme objavljuje u Kani, Bratu Franji, Crkvi u svijetu, Glasu Koncila i drugdje.

Mario Crvenka

Dr. fra Mario Crvenka, ofm, rođen je 26.rujna 1944. u mjestu Martinu pokraj Našica. Pučku školi, kao i gimnaziju pohađao je u istome gradu, gdje je i maturirao. Od 1965. do 1970 studira filozofiju i teologiju u Rijeci i Innsbrucku u Austriji. Pater Mario član je Hrvatske franjevačke provincije „Sv. Ćirila i Metoda” sa sjedištem na Kaptolu u Zagrebu.

Za svećenika je zaređen 21. ožujka 1970. u Unterpullendorfu (Donja Pulja) u Gradišću u Austriji. Od 1970. do 1977. studira prirodne znanosti u Innsbrucku na „Leopold – Franzen – Universitet”, a 4. lipnja 1977. promoviran je u dr. phil. rer. nat. disertacijom Die Muschelgemeinschaften und ihre Biomasse in marinen Litoralraum von Makarska.

Od 1977. do 2000. obavlja župničku službu na njemačkoj župi u Neuffenu. Od godine 2000. djeluje kao župnik u njemčkom mjestu Landauu i u isto vrijeme postaje predavačem na Sveučilištu Koblenz/Landau, odjel za kemiju. Dana 25. svibnja 1995. primljen je među vitezove sv. Groba u Jeruzalemu. Od 2010. boravi u franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu.

Autorov dosadašnji biološki, teološki i literarni spisateljski rad.

Od knjiga spominjemo samo neke: (1987.) Das Kreuz die einzige Hoffnung. Neuffen; Snagom križa, Životopis Edith Stein u slikama. Brat Franjo, Zagreb; (1991.) Korak po korak, kroz došašće do Božića, Karmel, Zagreb; (1993.) Liječenje biljem, Svjeto riječi. Sarajevo; (1994.) Weg zur Hingabe. Anweiler; (1996.) Liječenje biljem. Sarajevo • Atlas otrovnog bilja. Sarajevo; (1997.) Strozavjetne žene. Split • Sjećanja – Erinnerungen. Pjesme. Našice; Erinnerungen – Sjećanja. Pjesme. Našice; (1998.) Edith Stein. Životopis s dokumentima i slikama. Zagreb; Sonnengesang. Neuffen; (2001.) Svjetlo usred tmine. Antologija japanskog haiku pjesništva. Zagreb, Predah s Bogom, Misli za svaki dan, Svjeto riječi, Sarajevo; Auf dem Weg, Pjesme. Nürtingen; (2003.) Veležena, Promišljanja o Bogorodici Mariji, Inmedia, Zagreb; (2004.) Inmitten der Zeit. Haiku pjesme. Anweiler; (2005.) Naturwissenschaft und Religion. Versuch einer Zusammenschau. Landau; Die Zeitlosigkeit, Pjesme, Anweiler; (2006.) Dein Wort ist Wahrheit, Meditacije, Anweiler; (2007.) Neun Tage mit Edith Stein, Meditacije, Anweiler; (2008.) Hunger nach Licht, Anweiler; (2009.) Der Weg, Anweiler; (2010.) Granična pitanja između prirodne znanosti i religije, Kršćanska sadašnjost, Zagreb; Pabirci s puta (pjesme), Slavonski Brod; Križni put, Teovizija, Zagreb; Pjesma brata sunca, Slavonski Brod; (2011.) Haiku pjesme u Antologiji haiku pjesništva u Hrvatskoj…, Pet minuta s Matejem evanđelistom, Teovizija, Zagreb, Devet dana s Edith Stein, Teovizija, Zagreb; (2012.) i Pet minuta s Markom evanđelistom, Teovizija, Zagreb. U pripremi: Biljke, životinje i minerali u Bibliji i Obuhvaćanja (pjesme), a u tisku je knjiga Biljke, gljive i njihovi otrovi. Osim navedenih knjiga, autor je u hrvatskim i inozemnim časopisima objavio desetke članaka i znanstvenih rasprava.

Ljudevit Maračić

Ljudevit Anton Maračić rođen je u Premanturi kod Pule. Pripada Redu franjevaca konventualaca.Godine 1963. diplomirao je teologiju, a šest godina kasnije hrvatski jezik i književnost.Preko dvadeset i pet godina proveo je kao urednik časopisa Veritas. Nekoliko godina je službovao u Vatikanu kao redovitipenitencijar u bazilici sv. Petra. U domovinio je služio u matičnoj Hrvatskoj provinciji sv. Jeronima kao provincijalni ministar.

Marko I Rupnik

Marko Ivan Rupnik, svećenik, isusovac, slikar, teolog, duhovnik rođen je 1954. godine u Zadlogu u Sloveniji.Završio je studij slikarstva na Accademia di Belle Arti u Rimu. Teologiju je studirao na Gregorijani gdje je doktorirao s tezom o V. Ivanovu. Profesor je duhovnosti na Papinskom orijentalnom institutu i teologije evangelizacije na Gregorijani. Ravnatelj je Centra za studije i istraživanja „Ezio Aletti“, koji se bavi odnosom vjera – kultura u suvremenoj Europi oslanjajući se na kršćansku tradiciju Istoka i Zapada.Autor je brojnih članaka i knjiga, osobito duhovne tematike.

Kao omiljeni duhovnik održao je brojne duhovne vježbe, rado pozivan od raznih redova, zajednica i biskupskih konferencija. Svoje vrhunsko umijeće pokazao je u papinskoj kapelici „Redemptoris Mater“, kao i u brojnim drugim crkvama od Portugala do Rusije.

Thomas E. Woods

Profesor Thomas E. Woods ml. autor je uspješnice The Politically Incorrect Guide to American History (Politički nekorektan vodić kroz američku povijest) u izdanju New York Timesa, te niza knjiga kao što su The Church Confronts Modernity: Catholic Inceletuals and the Progressive Era (Crkva nasuprost suvremenosti: Katolički intelektualci i doba napretka) i The Church and the Market: A Catholic defense of the Free Economy (Crkva i tržište: Katolička obrana slobodne ekonomije). Stekao je četiri sveučilišne diplome uključujući i onu sa Sveučilišta u Harvardu i doktorsku sa Sveučilišta u Columbiji, SAD. S obitelji živi u gradu Coramu, država New York.

Josip Blažević

Josip Blažević, franjevac konventualac, rođen je 1969. godine u Šiškovcima (kod Cerne). Doktorirao je na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu. Objavio je šest knjiga o različitim temama istočnjačke duhovnosti. Autor je mnogih članaka i čest gost na mnogim tribinama i predavanjima. Jedan je od najboljih poznavatelja istočnjačkih religija. Usporednom analizom osvjetljava i teološkom prosudbom razmišlja o odnosu kršćanstva i istočnjačkih religija u međureligijskom kontekstu duhovnosti religija.

Godine 2014. izabran je za provincijala reda konventualaca.

Wunibald Mueller

Wunibald Mueller rođen je 1950. godine. Kao diplomirani psiholog i psihoterapeut, utemeljitelj je i voditelj terapeutsko-duhovnog centra „Recollecio Haus“ u Muensterscharzach. Objavio je brojne knjige na temu duhovnosti, životne pomoći i psihologije.

Reinhard Koerner

Biografija uskoro!

Moira Noonan

Odgojena kao katolikinja, Moira Noonan započela je naukovanje u njuejdžovskim praksama i idejama još u studentskim danima. Više od dvadeset godina radila je u službi Religioznih znanosti te kao spiritistička savjetnica i terapeutkinja. Postala je stručna u područjima kao što su hipnoterapija, regresija u prošle živote, astrologija, tečaj čuda, reiki, kanaliziranje, kristali, duhovnost božice, vidovnjaštvo te u drugim okultnim praksama.

Godine 1993., nakon niza snažnih iskustava vratila se Crkvi te je danas popularna govornica u kršćanskoj zajednici, svjedočeći i evangelizirajući te objašnjavajući dublje značenje i utjecaj pokreta New Age. Noonan je svoju priču također često ispričala preko vjerskih radijskih i TV postaja diljem svijeta. Izbavljena iz tame njezina je prva knjiga. Živi u Kaliforniji.

Peter Dyckhof

Dr. Peter Dyckhoff rodio se 1937. u zapadnofalačkom mjestu Rheine, studirao je psihologiju i dugo godina bio poslovođa jednog poduzeća srednjeg poduzetništva. S četrdeset godina ohrabrio se na novi početak i studirao teologiju na sveučilištima u Münsteru, Innsbrucku i Brixenu. Zaređen za svećenika 1981., službovao je kao župnik, hodočasnički i bolnički duhovnik. U biskupiji Hildesheim preuzeo je izgradnju i vodstvo biskupskog obrazovnog središta „Haus Cassian“ u Weserberglandu.

Od 1999. Peter Dyckhoff živi u Münsteru kao referent i voditelj duhovnih vježbi u brojnim obrazovnim ustanovama. Priznati je stručnjak za kršćansku molitvu smirenja, s kojom se 2006. promovirao kao doktor teologije. Njegovo bogato iskustvo voditelja duhovnih tečajeva prenosi u televizijskim emisijama i kao autor brojnih knjiga i publikacija o kršćanskoj molitvenoj i meditativnoj praksi i duhovnim vježbama, kako svojim čitateljima, tako i učiteljicama i učiteljima molitve smirenja.

Stjepan Kušar

Tekst u pripremi!

Thomas Keating

Thomas Keating (New York, 7. ožujka 1923.) je katolički svećenik, trapistički monah, voditelj seminara kontemplativne molitve i duhovni pisac. Živi u trapističkoj opatiji Sv. Benedikta u Snowmassu u američkoj saveznoj državi Colorado. Osnivač je pokreta molitve sabranosti te kontemplativnoga tečaja.

Rođen je u New Yorku 1923. godine. Ušao je u trapistički red u siječnju 1944. godine. Bio je superior trapističkog samostana Sv. Benedikta u Snowmassu (Colorado), izabran za opata trapističke opatije Sv. Josipa u Spenceru (Massachusetts), a poslije se ponovno vratio u Snowmass. Tamo je razvio program tečajeva molitve sabranosti, utemeljen na kršćanskoj kontemplativnoj tradiciji.

Danas živi u trapističkom samostanu u Snowmasu.

Na hrvatski su mu prevedene knjige:

    "Otvorena svijest - otvoreno srce", Mostar
    "Poziv na ljubav - put kršćanske kontemplacije", Mostar
    "Kristovo otajstvo - liturgija kao duhovno iskustvo", Teovizija, Zagreb 2003.

Vladimir Paar

Vladimir Paar je rođen 1942. u Zagrebu. Oženjen je i otac četvoro djece. Redoviti je profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i akademik HAZU. Dobitnik je dvije državne nagrade za znanstveni rad (za značajno znanstveno otkriće i za popularizaciju znanosti).

Kao gostujući znanstvenik i profesor boravio je ukupno sedam godina na nizu uglednih svjetskih znanstvenih instituta i sveučilišta (Kopenhagen, Amsterdam, München, Köln, Washington, San Francisco, Berkeley, Livermore, Paris-Orsay, Oxford, Nashville, New York, Moskva-Dubna, Rio de Janeiro, Yale itd.). Područja znanstvenog i stručnog rada Vladimira Paara obuhvaćaju više različitih tematika: deterministički kaos, kompjutorski modeli regularnosti i kaotičnosti robota, metode šifriranja pomoću kaosa, teorija strukture i supravodljivosti atomske jezgre, kompjutorski modeli dinamičkih sustava, kompjutorski modeli u kliničkoj medicini, primjena fraktala u biologiji, kemiji i geografiji, metodika fizike, veza znanosti i teologije te povijest fizike.

Autor je 410 znanstvenih radova (od čega 280 u vrhunskim svjetskim znanstvenim časopisima) i 21 knjige (od čega su 11 školski udžbenici i priručnici). Postigao je niz znanstvenih otkrića, pa je prema američkim podacima o svjetskoj citiranosti znanstvenika (S.C.I.) dosad citiran u svjetskoj znanstvenoj literaturi oko 3 000 puta, što ga svrstava u red vrlo citiranih svjetskih znanstvenika. Po toj citiranosti u svjetskoj znanosti je najcitiraniji fizičar u Hrvatskoj. V. Paar je surađivao s oko 300 znanstvenika iz 30 država i ta suradnja je rezultirala u velikom broju zajedničkih znanstvenih publikacija koje su objavljene u koautorstvu s inozemnim znanstvenicima.

Wilhelm Hunermann

Hünermann je 1923. godine postao katolički svećenik i zatim služio u gradu Essenu u Aachenskoj biskupiji. Prvu dramu, tragediju Dječiji križarski pohod (Der Kinderkreuzzug) objavio je 1931., a onda je 1936. postigao uspjeh biografskim romanom o češko-njemačkom redemptoristu Klementu Mariji Hofbaueru (Dvořáku).

Iste godine ga je prijenos posmrtnih ostataka svetačkoga misionara Damjana de Veustera s havajskog otoka gubavaca u rodnu Belgiju nadahnuo da je i o njemu napisao biografski roman (Priester der Verbannten). Hünermann se rodio, odrastao i služio blizu Flandrije koju je dobro poznavao i volio, tako da je u roman o flamanskom ocu Damjanu unio vlastite duboke osjećaje prema tada prilično kulturno obespravljenim belgijskim Flamancima, a istodobno je pokazao i kako predana požrtvovanost, čije utjelovljenje je bio otac Damjan, nadilazi uske nacionalne i rasne granice. Roman su u to vrijeme različito tumačili: njemački i flamanski nacionalisti kao hrabrenje otpora germanskih Flamanaca prema romanskim Valoncima, a većina ostalog svijeta kao potresnu priču o nepokolebljivoj ljubavi i strpljenju katoličkoga misionara. Bilo kako bilo, roman je ubrzo bio preveden na brojne europske i neeuropske jezike te je Hünermannu odredio autorski pravac za cijeli život: osim nekoliko drama i priča pisac se skoro u potpunosti posvetio sastavljanju svetačkih biografija.

Može se reći da je sa svojih trideset biografskih romana bio vjerojatno najplodonosniji hagiograf dvadesetog stoljeća. Romani su izišli u zajedničkoj nakladi od preko tri milijuna primjeraka i prevedeni su na više od dvadeset jezika, osobito na francuski, španjolski, nizozemski, hrvatski, slovenski, poljski, češki, slovački, mađarski, litavski, i rumunjski. Svoja djela, posebice o omladinskim svecima, namijenio je u prvom redu mladima, ali su ih čitali i još uvijek ih prihvaćaju čitatelji svake životne dobi i struke. Posjedujući izuzetnu osjetljivost za svetost u svim oblicima i okolnostima, Hünermann ju je otkrivao svuda oko sebe i postavljao je drugima za cilj i uzor. Prije i za vrijeme pisanja svojih djela detaljno je proučavao cjelokupno dostupno gradivo u vezi dotičnoga lika, od časopisnih članaka preko dnevničkih zabilješki i pisama do biografija, i svaku je zanimljivu pojedinost odnosno svjedočenje spretno povezivao u skladnu cjelinu.

U memoarske spise spada knjižica (Clemens August: Aus dem Lebensbuch des Kardinals Graf von Galen, 1947) o njemačkom kardinalu Klementu Augustu von Galenu, velikom moralnom borcu protiv nacističkog nasilja koji je bio Hünermannov župnik kada je ovaj služio kapelanom u jednoj berlinskoj župi. I u nekim drugim djelima je Hünermann uznosio borce protiv nacizma (npr. Die Jungen von Hallstadt, 1949).

Opsežan je bio Hünermannov pokušaj didaktične sinteze crkvene povijesti (Povijest Kristova kraljevstva - Geschichte des Gottesreiches, u četiri knjige, 1956-1958), kao i zbirka portreta velikih misionara (Geschichte der Weltmission: Lebensbilder großer Missionare, u tri knjige, 1960-1961).

Među najuvjerljivija ostvarenja svakako se može ubrojiti veoma popularan roman o svećeniku Petru Coudrinu u vrijeme francuske revolucije i nakon nje (U sjeni giljotine – Die Herrgottsschanze, 1940), koji je u vrijeme objave poticao na potajni otpor nacizmu; socijalno angažirano djelo o ocu Adolfu Kolpingu (Vater Kolping: Ein Lebensbild des Gesellenvaters, 1948); ganutljivu priču o suvremenoj mučenici za čestitost, Mariji Goretti (Okrvavljeni ljiljan – Um Mädchenehre, 1950), koja je izišla prilikom njene kanonizacije; te izvanredno živ i dojmljiv portret francuskoga seoskog župnika Ivana Vianneya (Svetac i njegov demon – Der Heilige und sein Dämon, 1952).

Antun Badurina

Antun Badurina (Lun na otoku Pagu, 18. siječnja 1947.) je hrvatski franjevac trećoredac. Osmogodišnju školu pohađao je u Lunu i Zagrebu, a srednju školu za spremanje svećenika u Zadru. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1984. godine. Redovničke zavjete položio je 1964. godine na Krku. U svećenički red zaređen je u Zagrebu 1974. godine.

Do sad je objavio dvije poučne knjižice: "Zavjetrina na vjetrometini" (1997. godine), koja daje svojevrsni pregled događaja za vrijeme Domovinskog rata u Zadru te "Pred izazovom obraćenja"(2001. godine). U suradnji s pokojnim dr. Srećkom Badurinom (12. svibnja 1930.-17. rujna 1996.), izdaje knjigu "Naš Papa", prigodom beatifikacije Ivana Pavla II.. Živi i radi u Zadru.

Lela Crnek

Lela Crnek je jedna od prvih hagioterapijskih asistentica, koja – nakon što je obogaćena praktičnim saznanjima iz rada s pacijentima – svoja nova znanja iz područja liječenja i terapije duha crpi iz rada i suradnje s liječnicima na hagioterapijskim istraživačkim projektima. Plod njezinih teoretskih, vjerskih i praktičnih saznanja je i njezina prva knjiga HAGIOTERAPIJSKA LJEKARNA, koja svestrano pokazuje putove prema duhovnom zdravlju.

Mladen Herceg

Fra Mladen Herceg (Crveni Grm, 1945.) Srednju školu pohađao je u Visokom i Dubrovniku. Filozofiju i teologiju studirao je u Visokom i Sarajevu, a poslijediplomski studij u Rimu. Magistarska tema bila mu je „Ljubav kao temelj međuljudskih odnosa prema nauci II. vatikanskog sabora“. Za svećenika je zaređen 1968. u Varešu. Bio je duhovni pomoćnik na Humcu, u Mostaru, Drinovcima i Međugorju, duhovnik časnih sestara u Bijelom polju i Međugorju, odgojitelj sjemeništaraca na Poljudu, pomoćni odgojitelj bogoslova, samostanski vikar i duhovnik bogoslova u Zagrebu. Voditelj je kontemplativnih duhovnih vježbi. Od kolovoza 2013. župni je vikar u Međugorju.

don Enzo Boninsegna

Tekst u pripremi!

Divo Barsotti

DIVO BARSOTTI, prezbiter, rođen 1914. god. u Palaia (Pisa). Nakon svećeničkog ređenja u Pisi 1937. zauzimanjem Giorgia La Pire osam godina kasnije 1947. g. nalazimo ga u Firenzi kao pisca i propovjednika, a prije svega kao voditelja vjerničkoga laičkog društva koje će, potvrđeno od firentinskog biskupa, prerasti u monaški i laički pokret Zajednicu Božje djece proširenu već, osim po Europi, u Africi, Australiji, Sri Lanki i Kolumbiji. Danas ga jednodušno smatraju najvažnijim mistikom i najčitanijim duhovnim piscem (više od 160 napisanih djela) tek minulog stoljeća. Umro 15. 02. 2006. Protumačio je pojedinačno 27 svetopisamskih knjiga (na isti način kako su napisane: u svakodnevnoj meditaciji) otvoren-poslušan Duhu životvorcu koji ni danas ne prestaje govoriti Crkvi uživo preko živih svjedoka.

Približio nam je mnoge svece napisavši njihove hagiografije živim iskustvom vjere (Duhovna teologija sv. Ivana od Križa) kao i odjek (ne)vjere u književnosti: Dostojevskij. Žarka ljubav prema Kristu (1996.g.), Religija G. Leopardija. Ostavio je duhovne dnevnike: Boj s anđelom - Dnevnik jedne duše (1941-42. god.); Nepokretni bijeg (1944-46) s uvodom Hansa Ursa von Balthasara, njegova prijatelja i duh.vođe; Riječ i šutnja (1955-57); U predvečer života (1996-97). Poučavao teologiju preko trideset godina na firentinskom fakultetu. Svojim djelom Rusko kršćanstvo upoznao je Italiju s ruskim svecima Srđom (Sergijem) Radoneškim, Serafinom Sarovskim i dr. Napisao stotine članaka u raznim duhovnim časopisima. Bio suradnik u L'Osservatore Romano. Držao duhovne vježbe laicima, svećenicima, redovnicama i redovnicima, biskupima kao i papi Pavlu VI. u društvu dvadesetak kardinala 1971. g., u vremenu kaotičnog osporavanja (tiskane s naslovom Propovijedi Papi). Karlo Bo ga naziva «jednim od najviših duhova našeg vremena», dok ga drugi drže «nesumnjivo najvažnijim talijanskim (duhovnim) autorom našeg stoljeća» a njegovo djelo «najvišim izražajem duhovnog učiteljstva», jednim od triju suvremenih središnjih duhovnih likova u Italiji pored blaženog pape Ivana XXIII i sv. Pija, stigmatiziranog kapucina.

Edzard Schaper

Tekst u pripremi!

Ezio Franceschini

Ezio Franceschini rodio se 1906. godine u Villagnedu, u talijanskoj pokrajini Trentina. Tamo je proveo djetinjstvo i mladost. Vrstan je spisatelj koji je bio „zaljubljen“ u prirodu, a osobito ga je nadahnjivala ljepota prelijepe doline Valsugana. Zadivljujuće opise prirode sa svim bogatstvom raznolikosti života u njoj osobito nalazimo u njegovim „novelama“, odnosno pripovijestima za djecu koje je pod nazivom Dnevnik za djecu tijekom četiri godine (od 1977. – 1980.) pisao za mjesečnik „Mladi prijatelji“, u izdanju Katoličkog sveučilišta Srca Isusova.

Šito Čorić

Rođen je 01. siječnja 1949. na Paoči blizu Međugorja. Školovao se u Gradnićima, Čitluku, Splitu, Dubrovniku (klasična gimnazija), Sarajevu (početak filozofsko-teološkog studija), Švicarskoj (diplomirao teologiju u Luzernu), SAD-u (studij engleskog na The Catholic University of America, Washington, D.C, dva magisterija iz psihologije u New Yorku na Columbia University, studijska godina na Detroit University u Detroitu) i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (doktorirao kliničku psihologiju).

Fra Šimun Šito, književnik, psiholog i kantautor, poznat je kao autor brojnih knjiga literarnog i znanstvenog sadržaja, te cijelog niza nosača zvuka. Pojedine njegove knjige i tekstovi prevedeni su na engleski, francuski, njemački, talijanski, španjolski i još neke druge jezike, a član je niza strukovnih međunarodnih društava. Uvrštavan je u brojne domaće i strane antologije, pa i u one najprestižnije, primjerice, u Zlatnu knjigu hrvatskog pjesništva od početaka do danas (V. Pavletić, Zagreb, 1991.), u američke Great Poems of the Western World (E.C. Cole, Sacramento, CA 1980.) i American poets and their poems (Ph. Shaw, New York, 1982.) ili u onu Švicarskog PEN-kluba P.E.N. – Antologie (Zuerich, 1998.), čiji je član od 1986. godine. Član je i „Društva američkih pjesnika“ od 1981. godine. Nema dvojbe, rijetko je još tkogod od hrvatskih spisatelja bio povezan s piscima iz toliko raznolikih naroda i kultura svijeta kao što je fra Šito.

Uz povremene predavačke nastupe u organizaciji različitih nacionalnih i međunarodnih ustanova, Ćorić je sveučilišni nastavnik psihologije (u znanstveno-nastavnom zvanju redovitog profesora) na sveučilištima u Mostaru (Pedagoški fakultet), Zagrebu (Filozofski fakultet) i Osijeku (Filozofski fakultet), a predavao je osam godina i na Sveučilištu u Zadru.

Od 1994. - 2005. godine obnašao je dužnost predsjednika, a od tada dužnost glasnogovornika Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK), koji je kao najveća hrvatska međunarodna organizacija član UN-a, a koji okuplja brojne hrvatske ustanove po svim državama svijeta gdje Hrvati i njihovi potomci žive u imalo većem broju. Živi u Švicarskoj, gdje sada djeluje kao voditelj HKM Solothurn i Nacionalni koordinator Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj.

Franjo Kuharić

Rodio se je kao najmlađe, trinaesto, dijete u siromašnoj ratarskoj obitelji u prigorskom selu Gornjem Pribiću u Općini Krašić. Teologiju je studirao u Zagrebu. Zaređen je za svećenika 15. srpnja 1945. nakon župničke službe (Sv. Martin pod Okićem, Samobor). Pri njegovu je zaređenju u zagrebačkoj katedrali nadbiskup Alojzije Stepinac mladim svećenicima izrekao poznatu rečenicu: "Šaljem vas u krvavu kupelj". Službovao je nakratko kao kapelan u župi Radoboju, te kao upravitelj župa u Rakovu Potoku i u Svetom Martinu pod Okićem. Pokušani su atentati na njega u Rakovom Potoku 1947. i u Jakovlju 1948., ali je preživio. Tadašnji zagrebački nadbiskup Franjo Šeper u jesen 1957. postavio ga je za župnika u Samoboru.

Dana 3. svibnja 1964. posvećen je za biskupa u zagrebačkoj katedrali, te određen za pomoćnog biskupa nadbiskupu dr Franji Šeperu. Kad je Šeper imenovan za prefekta Svete kongregacije za nauk vjere, u kolovozu 1969., imenovan je apostolskim administratorom Zagrebačke nadbiskupije, a 16. lipnja 1970. zagrebačkim nadbiskupom, te u rujnu iste godine predsjednikom Biskupske konferencije SFRJ. Godine 1970. dobio je počasni doktorat zagrebačkog sveučilišta. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je kardinalom 1983. Moralni je autoritet za komunističke vlasti i u doba stjecanja hrvatske nezavisnosti. Podupirao je obranu Hrvatske pozivajući pritom na podržavanje moralnih načela. Bio je domaćinom pape Ivana Pavla II. za njegova posjeta Hrvatskoj 1994. godine. Otišao je u mirovinu 1997., a naslijedio ga je kardinal Josip Bozanić. Preminuo je 11. ožujka 2002. godine.

11. ožujka 2012. su iz Zagrebačke nadbiskupije najavili da će se pokrenuti postupak za proglašenjem blaženim kardinala Franje Kuharića.

Niko Bilić

Pater Niko Bilić, svećenik, doktor teologije, član je Družbe Isusove od 1987. Docent je Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu za religijske znanosti i redoviti predavač na Filozofsko-teološkom institutu, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana, a predaje i biblijsku teologiju kao izborni predmet na Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER) u Zagrebu. Od 2007. do 2010. redoviti je propovjednik u Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. Sudjeluje s predavanjima iz biblijskih znanosti pri Hrvatskoj konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica, a već je više godina predavač na Obiteljskoj ljetnoj školi FTI-a u Zagrebu.

Član ]e Biblijskog instituta pri KBF-u na Sveučilištu u Zagrebu, i Hrvatskog katoličkog biblijskog djela pri HBK. Našoj je široj javnosti poznat kao suradnik na HRT s temama iz Svetoga pisma, a trenutno je duhovnik u međubiskupijskoj bogosloviji u Kolegiju Družbe Isusove na ]ordanovcu.

Zlatko Papac

Fra Zlatko Papac rođen je 1933. godine u istočnoj Hercegovini. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, gdje je završio i Teološki fakultet. Zaređen je na Svijećnicu 1964. godine. Kao svećenik djelovao je preko sedam godina u Vukovaru, potom u Karlovcu, u inozemstvu u austrijskom Linzu (22 godine), na Trsatu i Požegi, gdje je i danas na službi.

Marinko Vidović

Marinko Vidović, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije rođen je u Metkoviću. Studij teologije završio je u Splitu, a poslijediplomski studij na papinskom biblijskom institutu u Rimu i na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregorijana. Za svećenika je zaređen 1987. godine, a od 1994. godine djeluje kao predavač biblijskih predmeta na Teologiji u Splitu. Autor je dviju knjiga te niza znanstvenih i stručnih članaka i studija egzegetske i biblijsko-teološke tematike.

Giuseppe Colombero

Svećenik Giuseppe Colombero bio je mnogo godina duhovni pomoćnik u jednoj od bolnica u Torinu. Doktorirao je teologiju, filozofiju i psihologiju. Svoja je razmišljanja usmjerio ponajprije na probleme patnje i unutarnjeg zdravlja – onog koje u velikoj mjeri ovisi o nama – te na dinamiku suživota i dijaloga. Živi u zajednici svećenika Corso Benedetto u Torinu. Među djelima objavljenim u ediciji San Paola izdvajamo: Od riječi do dijaloga, Psihološki aspekti međusobne komunikacije (2001., VIII. izdanje) i HPT unutarnjeg ozdravljenja, Kako bolje živjeti u samom sebi (1996., II. izdanje).