Carrello vuoto
Prof. emeritus dr. TOMISLAV IVANČIĆ
Nakon dvogodišnjeg studiranja na KBF-u u Zagrebu, studij nastavlja na Germanicum - Hungaricum j na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Tamo je na Filozofskom fakultetu 1964. godine postigao magisterij, a na Teološkom fakultetu 1967. godine postigao je magisterij iz teologije te godine 1971. naslov doktora teologije. Od godine 1976. bio je pročelnik Katedre fundamentalne teologije na zagrebačkom KBF.
Od 1972. g. je bio vjeroučitelj studenata u Zagrebu. U radu s njima radio je na teoretskim i praktičnim pitanjima obraćenja, molitve i vjere, utemeljuje i seminare za evangelizaciju Crkve te je time postao začetnik molitvenog pokreta među Hrvatima. Kroz dvadeset godina održao je u domovini i inozemstvu preko pet stotina takvih seminara. Devedesetih godina dvadesetog stoljeća se dao na istraživanje terapijske teologije te je teoretski i praktički radio na pitanjima duhovne terapije i utemeljio terapijsku duhovnu metodu tzv. hagioterapiju.
Tijekom profesorskog vijeka prof. Ivančić je sudjelovao predavanjima i izlaganjima na više od 40 međunarodnih znanstvenih skupova i na više od 100 domaćih stručnih skupova. Objavio 16 znanstvenih i 36 stručnih knjiga, 69 znanstvenih članaka koji su objavljeni u znanstvenim časopisima s međunarodnom recenzijom, 284 stručna članka te oko 150 recenzija i preko stotinu raznih prikaza. Njegov spisateljski opus sadrži više od 600 objavljenih jedinica znanstvenog, stručnog, pastoralnog, duhovnog i teološko-praktičnog sadržaja.
Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, sadašnji papa Benedikt XVI, koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor.
Životopis
Tomislav Ivančić, sin Đure i Marije, rođene Gelemanović, rođen je 30. studenog 1938. godine u Davoru kod Nove Gradiške. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Zagrebu na tadašnjoj "Četvrtoj muškoj gimnaziji", a srednju školu i maturu na "Interdijecezanskoj vjerskoj srednjoj školi" u Zagrebu. Iza dvogodišnjeg vojnog roka upisao se godine 1960. na Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, gdje je završio dvije godine filozofije i jednu godinu teologije. Godine 1963. uputio ga je tadašnji zagrebački nadbiskup dr. Franjo Šeper u kolegij Germanicum - Hungaricum da nastavi studij na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu.
Tamo je na Filozofskom fakultetu 1964. godine postigao magisterij iz filozofije radnjom "Teorija spoznaje u hrvatskih i sovjetskih marksista".
Nakon toga je na Teološkom fakultetu papinskog sveučilišta Gregoriana 1967. god. postigao magisterij iz teologije radnjom 'Misli Leona Velikog o primatu i episkopatu prema dokumentima koji se tiču pitanja Istoka'. Godine 1971. postigao je na istom fakultetu naslov doktora teologije, obranivši disertaciju pod naslovom "Nereligiozno kršćanstvo prema Dietrichu Bonhoefferu" koju je izradio pod vodstvom profesora P. Eduarda Dhanis-a.
Zaređen je za svećenika u Rimu 10. listopada 1966. godine.
Vrativši se u domovinu 1971. god. imenovan je asistentom pri Katedri fundamentalne teologije. Godine 1975. izradio je habilitacionu radnju pod naslovom "Objava kao međuosobni odnos. Prilog teologiji objave", te je izabran za sveučilišnog docenta pri Katedri fundamentalne teologije i postao član Fakultetskog vijeća. Po sprovedenom natječaju postao je godine 1976. pročelnik Katedre fundamentalne teologije, što uključuje i brigu za fakultetsku specijalizaciju "Islamska religija i njezin odnos prema kršćanstvu". Izvanredni profesor postao je 1993. godine, a 1999. god. redoviti profesor.
Od 1972. g. je bio vjeroučitelj studenata u Zagrebu. U radu s njima radio je na teoretskim i praktičnim pitanjima obraćenja, molitve i vjere te je time postao začetnik molitvenog pokreta među Hrvatima. Na poticaj nadbiskupa kard. F. Kuharića počeo je 1979. g. najprije praktički a onda i teoretski raditi na novoj evangelizaciji i utemeljio <seminare za evangelizaciju Crkve>. Kroz dvadeset godina održao je u domovini i inozemstvu preko pet stotina takvih seminara. Devedesetih godina dvadesetog stoljeća se dao na istraživanje terapijske teologije potaknut radovima teologa E. Biser-a, K. Rahner-a, H. Urs von Balthasar-a, B. Häring-a, te je teoretski i praktički radio na pitanjima duhovne terapije i utemeljio terapijsku duhovnu metodu tzv. hagioterapiju, osnovao Centar za duhovnu pomoć i radio na izobrazbi stručnjaka za taj posao u domovini i inozemstvu.
Uz taj istraživalački rad odazivao se pozivima za predavanja kao gost predavač na raznim fakultetima. Bio je član raznih gremija u Crkvi Hrvata. Od 1983. je kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog, član je Društva književnih prevodilaca. Od 1998. g. je bio kroz tri godine dekan KBF-a, a 2001. g. je izabran za rektora Sveučilišta u Zagrebu. On je često nastupao na radiju i televiziji, davao intervjue za tiskovine.
Znanstveno-istraživačka djelatnost
Do izbora za redovitog profesora T. Ivančić je sudjelovao predavanjem na više od 20 međunarodnih znanstvenih skupova i na više od 50 domaćih. Osim toga je držao izlaganja na više od 40 međunarodnih i na više od 100 domaćih stručnih skupova.
Nakon izbora za redovitog profesora sudjelovao je izlaganjem na 14 domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova: Egzistencijalno-duhovni uzroci agresivnosti u školi (Trogir 1999); Crkva u procijepu između proročkog navještaja i konkretne crkvene prakse (Split 1999); Krize i nade suvremene obitelji (Zagreb 1999); Suvremene bolesti i terapijska teologija (Sl. Brod 2000.); Euharistija i Duh Sveti (Rijeka 2001); Egzistencijalno-duhovni pristup u suportivnim terapijama (Hvar 2002); Egzistencijalno-duhovni pristup ovisnosti i agresivnosti u školi (Osijek 2002); Fenomenologija bolesti čovjekove duhovne duše (Zagreb 2002); Moralni lik učitelja (Pula 2003); Uloga crkvenog <spomena> u nadvladavanju bolnog pamćenja (Trogir 2003); Novi putovi menadžmenta oslonjenog na duhovnu čovjekovu dimenziju (Trakošćan 2003); Efikasnost molitve i somatske bolesti (Ljubljana 2003); <Europa, socijalna politika i karitas> (Fulda 2003); Agresivno ponašanje i egzistencijalno-duhovna dimenzija čovjeka (Našice 2003); Praktični pristup duhovnoj terapiji (Zagreb 2004).
Osim toga sudjelovao je na tri međunarodna znanstvena skupa: Skup dekana teoloških fakulteta u svijetu i kardinala (Vatikan 2000); Međunarodna konferencija sveučilišnih rektora Europe (Dubrovnik 2001); Život i djelo Stjepana Zimmermanna (Zagreb-HAZU 2001).
T.Ivančić je nakon izbora za redovitog profesora držao izlaganja na više od šezdeset domaćih i međunarodnih stručnih skupova: Kampfenberg (A) 1999., Karlovac 2000., liječnicima Požega 2001., Našice 2000., Speyer (D) 2003., svećenicima Đakovo 2003., svećenicima Bregenz (A)2003., evangelizatorima Kisovec (SLO) 2002., evangelizatorima Graz (A) 2002., prosvjetnim djelatnicima Marija Bistrica 2002., župni suradnici Daruvar 2002., prosvjetnim djelatnicima Brestje 2002., Prosvjetnim djelatnicima Zagreb 2002., Posušje (BiH) 2003., Mostar (BiH) 2003., hagioterapeutima Austrija 2003., mladima Karlovac 2003., prosvjetnim djelatnicima Bjelovar 2003., ovisnicima Zagreb 2004., St. Gallen (H) 2003., medicinskim sestrama Zagreb 2003., odgojiteljima, roditeljima i mladima Split 2004., redovnicama Mostar
(BiH) 2004., hagioterapeutima Graz (A) 2004. Osim toga 16 predavanja mladim svećenicima Požeške biskupije 2002.-04. i 15 predavanja ljudima različitih stručnih profila Zagreb 2003.
On je vodio projekt o sektama za potrebe HBK. Sudjelovao je u projektu FTI DI o novim religioznim pokretima. Unutar srednjoeuropskog projekta "Aufbruch" Foruma iz Beča istraživao je prihvaćanje Koncila u Hrvatskoj.
Kroz dvadeset četiri godine vodio je i organizirao Simpozij profesora teologije hrvatskog govornog područja.
T. Ivančić je objavio 16 znanstvenih i 36 stručnih knjiga, 69 znanstvenih članaka koji su objavljeni u znanstvenim časopisima s međunarodnom recenzijom i u časopisima s njima izjednačenim, u zbornicima sa znanstvenih simpozija ili u stručnim časopisima, 284 stručna članka te oko 150 recenzija i preko stotinu raznih prikaza. Njegov spisateljski opus sadrži više od 600 objavljenih jedinica znanstvenog, stručnog, pastoralnog, duhovnog i teološko-praktičnog sadržaja.
Od toga je nakon izbora u zvanje redovitog profesora objavio: 8 znanstvenih knjiga, 12 znanstvenih članaka, 6 stručnih knjiga i 12 stručnih članaka. O njegovim knjigama napisane su brojne recenzije kao npr. J. Oslić (Bogoslovska smotra) i M. Nikić (Obnovljeni život) u Glasu koncila više puta, u Spektrumu nekoliko prikaza, u Vjesniku, u Fokusu. Osim toga reference na njegove knjige nalaze se u brojnim domaćim i inozemnim znanstvenim i stručnim radovima. Napisao je brojne jedinice za Religijski leksikon, kao i nekoliko jedinica za enciklopediju Leksikografskog zavoda "M. Krleža" u Zagrebu. Piše u inozemnim časopisima, osobito njemačkog govornog područja.
Pod njegovim mentorstvom je samo u posljednjih pet godina dvadeset studenata izradilo diplomske radove.
Područje Ivančićevog znanstveno-istraživačkog rada jesu filozofija, teologija i književnost. Kao nositelj katedre fundamentalne teologije on istražuje odgovornost Crkve za istinu koju naviješta, vjerodostojnost Crkve kao prenositeljice Božje objave, pitanja čovjekove filozofske i teološke antropologije, čovjekove religioznosti, smisla života, odnosa religija prema kršćanstvu, Katoličke crkve prema kršćanskim zajednicama te pitanja teološke epistemologije. Specifičnost njegova znanstveno-istraživačkog rada jest da u praksi preispituje teoretske spoznaje. Iz takvog istraživanja je razvio molitveni i evangelizacijski pokret u domovini i inozemstvu, konkretizirao zahtjeve terapijske teologije, osnovao centre za duhovnu pomoć u domovini i u inozemstvu u kojima se radi po hagioterapiji, metodi koju je on utemeljio i razvio. On se osobito bavi pitanjima ateizma, strukturama čovjekove duhovne duše, patologijom čovjekove savjesti i slobode. Po mnogim rezultatima svog znanstvenog rada je jedinstven i prvi u svijetu, kaže u recenziji njegove knjige <Dijagnoza duše i hagioterapija> napisane u 'Obnovljenom životu' dr. M. Nikić. Djela mu se prevode na strane jezike. Jedna od knjiga je dosad prevedena na dvanaest jezika.
Nastavna i stručna djelatnost
Dr. Ivančić je od ak. god. 1971/72. pa sve do devedesetih godina prošlog stoljeća predavao na KBF-u sve traktate fundamentalne teologije: Kršćanska Objava, Crkva Kristova, Znanost o religijama i Teološka epistemologija. Otada predaje Znanost o religijama, Otajstvo Crkve, Crkva Kristova i Islam u našim krajevima. Redovito organizira poslijediplomski studij iz područja fundamentalne teologije i drži specijalna predavanja za magistrande i doktorande, te seminare za dodiplomski i poslijediplomski studij.
Prof. Ivančić je izradio više nastavnih tekstova kao "Religija i religije. Morfologija i fenomenologija religija", "Otajstvo kršćanske objave", "Povijest religija", "Otajstvo Crkve" i "O kršćanskoj objavi".
On je unaprijedio studij na svojoj Katedri. Ponovno je uveo kolegij Povijesti religija koji je nakon smrti dr. S. Doppelhammera bio ukinut. Tom istom kolegiju je 1995. godine dao novi naziv Znanost o religijama. Teološku epistemologiju je s dogmatske katedre, a Misiologiju s katedre filozofije prenio na katedru fundamentalne teologije. On organizira studij na svojoj katedri i definira sadržaj pojedinih kolegija.
Predavao je na Institutu za crkvenu glazbu KBF-a, na Institutu za kršćanski nazor FTI-a DI, a do danas predaje na Institutu za teološku kulturu laika KBF-a. Od ak. godine 1997/98. do 2000/01. predavao je Znanost o religijama na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu DI u Zagrebu. U ljetnom semestru ak. god. 2003/04. predavao je kolegij ekleziologije na Teološkom fakultetu u Grazu. Nastupao je kao gost predavač u Belgiji, Italiji, Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, SAD-u i Kanadi. Sudjelovao je kao predavač na interfakultetskim ekumenskim simpozijima, na Teološko-pastoralnim tjednima, te na Katehetskim ljetnim i zimskim školama.
Od 1971. bio je tajnik i organizator Pedagoškog tečaja na KBF-u, a kad je taj tečaj god. 1976. pretvoren u svakogodišnji Simpozij profesora teologije s cijelog hrvatskog jezičnog područja, bio je tajnik i organizator tog simpozija do 1995. godine. Bio je član Komisije za nagrađivanje studenata i član Nadzorne komisije fakulteta. Bio je povjerenik KBF-a za osnivanje Fakulteta za komunikologiju.
Od 1975. do 2001. bio je jedan od trojice urednika Bogoslovske smotre. Bio je ujedno član uredništava slijedećih časopisa: Crkva u svijetu (Split), Kateheza (Zagreb), Svesci - Communio (Zagreb), PAK (Vinkovci) i međunarodnog znanstvenog časopisa <Communio>. Inicijator je listova <Koraci>, <Novi koraci> i <Hagioterapija>.
Od god. 1978. član je Vijeća za nauk vjere Biskupske konferencije, za koju je povodom Nacionalnog euharistijskog kongresa 1984. godine sastavio prigodnu biskupsku poslanicu "Euharistija daje život Crkvi i svijetu", a godine 1987. drugu biskupsku poslanicu "Crkva, zajednica koju Bog saziva i šalje". Od godine 1998. do 2001. bio je dekan KBF-a, a 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Od 1999. godine član je Matičnog povjerenstva. Od 2000. do 2004. bio je član Prosvjetnog vijeća Ministarstva Prosvjete i športa Republike Hrvatske. God. 2004. papa Ivan Pavao II. imenovao ga je članom Međunarodne teološke komisije (CTI). Od 2003. član je Pripremnog povjerenstva sinode Zagrebačke nadbiskupije i središnjeg odbora istog povjerenstva.
Preveo je nekoliko knjiga i članaka i član je Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
Do 1983. bio je promotor Permanentnog obrazovanja svećenika zagrebačke nadbiskupije. Godine 1971. imenovan je studentskim katehetom u crkvi sv. Vinka u Zagrebu. Godine 1983. imenovan je kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog, a 1984. arhiđakonom čazmanskim. Neposredno pastoralno djelovanje vršio je trinaest godina u crkvi sv. Vinka u Zagrebu, a od 1984. u zagrebačkoj katedrali. Držao je mnogobrojne duhovne vježbe svećenicima, bogoslovima, sjemeništarcima, redovnicima, redovnicama i laicima. Držao je stručna predavanja na Trećem programu Hrvatskog radija, od kojih je jedno tiskano u "Riječi", časopisu za književnost, kulturu i znanost. Već dvije godine drži tjednu jednoipolsatnu emisiju na HKR-u i mjesečnu jednoipolsatnu emisiju na Radio-Mariji, te povremeno sudjeluje u TV i drugim radio-emisijama.
Objavljeni radovi
Prof. Ivančić je do izbora u zvanje redovitog profesora 9. studenoga 1999. g. objavio 8 znanstvenih i 30 stručnih knjiga, 57 znanstvenih i 272 stručna rada. Nakon izbora u zvanje redovitog profesora objavio je 8 znanstvenih i 6 stručnih knjiga te 12 znanstvenih i 12 stručnih radova.
