Preporučamo za jesen!

TOMISLAV IVANČIĆ

S MARIJOM LJUBITI DO KRAJA

Autor je u knjizi na jednostavan način prikazao mjesto i ulogu Blažene Djevice Marije u kršćanskoj objavi, u Crkvi i u vjerničkom životu. Svi svetopisamski tekstovi Mariju spominju kao djevičansku Majku Isusovu, te kao pralik i uzor Crkve i  vjernika. Govor o Mariji star je koliko i samo čovječanstvo, no i tada - od prvih početaka - pa sve do danas ona je bila vezana uz nebesku, vječnu, božansku dimenziju. "Marija je, dakle neodvojivo utkana u vjernički život Katoličke crkve od njenog početka do danas" - piše prof. Ivančić u knjizi.

Za sve današnje, suvremene vjernike osobito je interesantno poglavlje Marija u životu suvremenog kršćanina. Autor pojašnjava kako je došlo i zašto je tako duboko ukorijenjeno i rašireno štovanje Marije kod suvremenih vjernika. Osobito je veliko i iskreno Marijino štovanje kod mladih širom svijeta. Gledajući je kao uzor povjerenja - sjetimo se one neponovljive rečenice bezgranične vjere: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj" - mladi Mariju slijede u stvaranju boljega svijeta. Upravo stoga što imaju Mariju kao savršen uzor povjerenja mladi danas postaju nada suvremenog svijeta.

Za one čitatelje koji baš i ne poznaju najbolje liturgijsku godinu i blagdane kroz godinu bit će osobito interesantno poglavlje o Marijinim blagdanima u Crkvenoj godini. Kada se, na primjer, slavi blagdan Navještenja ili Blagovijesti, zašto se slavi osmi rujna ili osmi prosinca, što slavimo na blagdan Velike Gospe. Kratki osvrt u knjizi će pronaći i čitatelji koje interesiraju Marijina ukazanja i službeni stav Crkve o takvim pojavama o kojima se svako malo čuje i piše o medijima, za razliku od, na primjer, Marijina ukazanja u Lurdu ili Fatimi koje je Crkva priznala.

Stoga, poštovani čitatelji, preporučamo ovu knjigu o Mariji, o svevremenskom uzoru i izvoru nadahnuća za spasonosnu vjeru, knjigu o Mariji idealu bezgraničnog povjerenja i putokazu do Spasitelja i društva brojnih nebesnika.

TOMISLAV IVANČIĆ

RODITELJI, UČITELJI I UČENICI

Nema sumnje da je prosvjeta najvažnija obveza svakog društva. Ona odgaja i uči buduće članove društva i nositelje odgovornih javnih službi u društvu. Zato prosvjeti treba svestrano pomagati da bude svjesna svoje zadaće i sposobna joj odgovoriti.

Ova knjižica je pokušaj da se prosvjetnim djelatnicima pomogne sa stajališta antropoloških znanstvenih dostignuća. Zato se u prvom dijelu pruža mogućnost čitatelju da upozna antropološku strukturu čovjeka, da razumije patologiju te strukture i zna se služiti njezinom terapijom. U drugom dijelu se spoznaje antropoloških znanosti primjenjuju na suvremeni školski sustav, sadržaj prosvjete i cijelu dramatiku odnosa od ministarstva prosvjete do ravnateljstva škole, od prosvjetnih djelatnika do učenika i njihovih roditelja.

Svijet u kojem živimo opterećen je dobrim i zlom, svjetlom i mrakom, pravdom i zločinačkim nasiljem, vjerom u dobro i razaranjem svijeta povjerenjem i izdajom, ljubavlju i mržnjom, ateizmom i susretima s Bogom. Dobro čovjeku pruža najbolje perspektive, zlo razara svaku nadu. Očito je da škola treba u učenicima izgraditi dobrotu, istinu, povjerenje, pravdu i nadu u bolji svijet. Kako je to moguće želi pokazati ova knjižica. Ona ne želi omalovažiti dosadašnje metode, strukture i djelovanje škole. Ona želi samo pružiti novu snažnu pomoć u novostima i otkrićima, koja su nam donijela razna znanstvena istraživanja i vrhunsko otkriće čovjekove antropološke dimenzije, njezine strukture i efikasnosti, kako u oslobađanju od zla tako i u čudesnom napredovanju u dobru. Na toj se razini može dogoditi sveobuhvatna preobrazba škola i novi zamah daljnjih otkrića.

Nova vizija škole ne temelji se na privatnim razmišljanjima i dobrohotnim željama, nego na rezultatima neuroznanstvenih istraživanja, bioloških otkrića, genetskih dostignuća, na čudesnim spoznajama neposredne suradnje prirodnih i humanističkih znanstvenih područja, duhovne i psihosomatske čovjekove strukture, na otkrićima cjelovitosti čovjeka u čijem središtu stoji antropološki čovjekov organizam. Čovjek je osoba, koja posjeduje sve organizme kako psihosomatske, tako i antropološko-teološke i njima se slobodno služi. Na školi je da čovjekova osobnost čvrsto stoji na razini dobra i istine kako bi sve funkcioniralo na izgradnju boljeg svijeta. Odgoj i obrazovanje stoga treba temeljito zahvatiti osobnost učenika i pružiti im moralno-etičku čvrstoću kako bi obrazovanje služilo dobru, a ne zlu. Savjest, um, sloboda, svijest, karakter i vjera trebaju biti okosnica osobnog dostojanstva. Na temelju toga može izrasti nov školski sustav, novi prosvjetni djelatnici i novi učenici.

SABINE EUJEN

S ANĐELIMA U ŠKOLU

33 poticaja za školarce

Anđeli uvijek pozivaju time-out kada je duši potreban odmor da bismo obnovili snagu i dobili nove ideje. Istog trena sve ide lakše, bez po' muke svladavamo čak i nesvakidašnje izazove. Dobro je kada s vremena na vrijeme omogućimo duši vremena i prostora u kojima će se moći odazvati Bogu i njegovim anđelima. Kada se bavimo anđelima, dio njihovih osobina prelazi i nas ljude. Anđeli nas oraspoložuju i rasterećuju, zrače ljepotom i ljubavlju. Bog ih je stvorio kao nevidljiva bića da nam prenose njegove poruke i prate nas kroz život. Od presudne je važnosti jesmo li spremni prihvatiti te poruke, tj. Božju volju u svom životu.

Zadivljena bogatim duhovnim iskustvom patera Anselma Grüna koji je prije više od 20 godina potpisao moj ugovor o radu u Münsterschwarzachu, započela sam „prevoditi na učenički jezik“ djeci kojoj predajem njegov pristup. Pater Anselm povezuje šetnju u prirodi s našim unutarnjim hodom: moram „odšetati“ od svih izvanjskih prepreka koje me koče iznutra da budem svoj. Što može pomoći učenicima da budu svoji u školskoj svakodnevici? Tekstovi u ovoj knjizi žele ih ohrabriti da se na putu odrastanja pouzdaju u pomoć i potporu Boga i njegovih anđela da bi u vlastitoj duši oslobodili i u potpunosti razvili često skrivene snage.

Osobni duhovni put me je odveo iz evangeličko-luteranske Srednje Franačke mog djetinjstva i mladosti do benediktinske samostanske škole. U teološkim raspravama s benediktincima iz opatije Münsterschwarzach redovito smo dolazili do istih zaključaka kada bismo dovoljno duboko zaorali u vjerske brazde. Božja je milost obećana svim ljudima koji u njega vjeruju i u njega se pouzdaju. Crkve se bore oko načina „upravljanja“ tom milosti. U tom smislu poslanstvo anđela nije ograničeno na određenu kršćansku vjeroispovijest.

Martin Luther je, na primjer, smatrao da je samo Trojedini Bog dostojan našeg štovanja i klanjanja. Ali čvrsto je vjerovao da nam anđeli pomažu i potiče nas da svako jutro i svaku večer molimo Bogu da pošalje anđela koji će nas pratiti da nas nikakvo zlo ne snađe. Anđeli su snage Dobra koje nas štite (usp. Dietrich Bonhoeffer). Otkrivaju nam Božju blizinu čak i u najvećim opasnostima.

U Novom zavjetu svi su se ljudi – osim Isusa – prepali kad su prvi put vidjeli anđele. Zato anđeli redovito započinju svoje poslanje rečenicom: „Ne boj se!“ Ali jako mali broj ljudi ima iskustvo bliskog susreta s anđelima. Kada bismo ga susreli, prepali bismo se. A naš bi se život promijenio za 360 stupnjeva.