NOVOOBJAVLJENO! MARTHIN LUTHER - OD OBOŽAVANJA DO OSPORAVANJA - Juraj Kolarić

…Za velikim stolom u prizemlju tzv. „Crnog klaustra“, u jednom od krila njegova bivšega augustinskog samostana, M. Luther je držao govore o vjeri, raspravljao o tekućim zbivanjima, o ljudima i o životu uopće. Često je ostajao bez sredstava za život, a njegova žena Katarina prigovarala mu je zbog brojnih stanara i posjetitelja koji su dolazili u kuću i blagovali za obiteljskim stolom kao da se nalaze u nekom besplatnom svratištu. Da bi mogao uzdržavati toliki „ugostiteljski pogon“, M. Luther je za novac obavljao i razne fizičke poslove, a povremeno je prodavao i neke srebrene predmete iz kućnog servisa.  U njegovom domu radilo je na sređivanju i pisanju „doktorovih“ razgovora uz dva tajnika još i osam njegovih suradnika…

…Za M. Luthera je prijateljstvo bila svetinja. U svojoj pedesetoj godini života, a te su godine onda značile starost, M. Luther je morao redom oplakivati gubitak svojih prijatelja. Zbog smrti svog prijatelja Hausmanna, neutješno je plakao nekoliko dana…

… U rijetkim trenucima opuštanja i odmora rado je promatrao prirodu. Obožavao je sva živa bića. Svirao je frulu i lutnju (gitaru), skladao je i neke napjeve na svoje stihove. M. Lutheru se pripisuje četrdesetak raznih vjerskih himni, a među njima i veličanstvena pjesma „Eine feste Bug ist unser Gott“ (Čvrsta  je stijena naš Bog). Glazba je za M. Luthera imala skoro isto značenje kao i teologija. Znao je govoriti da u školama za dječake i djevojčice ne može poučavati netko tko ne zna pjevati!

MARTIN LUTHER  - OD OBOŽAVANJA DO OSPORAVANJA

Pojava i djelovanje  Martina  Luthera, pokretača reformacije u Njemačkoj, još je uvijek podvrgnuto različitim tumačenjima, prosudbama i ocjenama. Najrazličitije protestantske crkve, vjerske zajednice, sljedbe i teolozi protestantske provenijencije uglavnom smatraju da je  M. Luther vjerski heroj i duhovni velikan, koji se je u jednom važnom i bremenitom povijesnom razdoblju, kada se kršćanstvo urušavalo, usudio ustati na obranu izvornoga kršćanstva, vraćajući ga na njegove početke, na Božju Riječ, sadržanu u Svetom pismu bez ljudskih dodataka i interpretacija. Njegova ustrajnost u traženju i proučavanju Božje Riječi, unatoč nepremostivim poteškoćama, koje su mu se ispriječile na tom putu, zadivljuje, govore oni, zbog čega M. Luther pripada najblistavijim umovima i velikanima ljudske misli u povijesti kršćanstva.

Protivnici M. Luthera i osporavatelji njegova nauka, uglavnom katolički, a s njima i veliki broj pravoslavnih teologa zajedno s njihovim crkvama, o M. Lutheru iznose mišljenja, koja su dijametralno oprečna protestantskom obožavanju M. Luthera, tvrdeći da je M. Luther bio sebičnjak i oholica, čovjek sumnjiva morala, psihički poremećena osoba i konačno, da je bio okorjeli heretik i razbijač crkvenog jedinstva…

Nova prilika da se o M. Lutheru s katoličke strane progovori na „drugi način“ bila je proslava 500. obljetnice rođenja Martina Luthera (10. studenoga 1483.). Papa Ivan Pavao II. uputio je tom zgodom pismo kardinalu  Jeanu Willebrandsu, pohvalno se izražavajući o začetniku reformacije, a onda je i sam posjetio evangeličku crkvu u Rimu i u njoj propovijedao. Papa Ivan Pavao II.  još je jedanput  „iznenadio“ katolički i kršćanski svijet, kada je 12. ožujka  2000. god. prigodom Angelusa  s balkona bazilike sv. Petra  pred velikim mnoštvom hodočasnika molio za oproštenje „zbog nepravdi i zla,  koje su pojedinci iz Katoličke Crkve  učinili pojedincima drugih kršćanskih Crkvi i zajednica“…

Ako bi se promjena odnosa katoličke Crkve i njezina učiteljstva prema M. Lutheru nakon Drugoga vatikanskog sabora mogla nazvati „iznenađenje“, onda je to ono što je papa Franjo učinio svojim dolaskom  31. listopada 2016. u Švedsku na proslavu 500. obljetnice nastupa Martina Luthera i početka reformacije. Taj Papin čin mogao bi se nazvati „prvorazrednom ekumenskom senzacijom!“.