U Godini milosrđa izvrsna knjiga o milosrđu Božjem!!!

Knjiga je nadahnuta bulom pape Franje Lice milosrđa. U njoj nastavljajući metodu koju je započeo u knjigama Riječ o obitelji, o vjeri i kristoliku čovjeku na način lectio divina, to jest božanskog, molitvenog, čitanja Svetog pisma slijedi biblijske tekstove i u njima promatra kako je Božje milosrđe objavljeno u Starom i Novom zavjetu, pokorničkim psalmima i Psalmima hallel.

Autor Tepert nam daje šest kratkih uputa o tom kako čitati ovu knjigu. (1) Sugerira nam da cijeli život bude u Božjoj prisutnosti, (2) molitvi, (3) vlastitom razumijevanju svetopisamskog teksta, a zatim i (4) predloženo razmatranje i (5) dodatna pitanja za razmišljanje. Zatim opet (6) molitva u kojoj može pomoći i ona predložena te konačno zahvala. Zato knjiga može poslužiti i kao pomagalo za rad u biblijskim skupinama.

Tekstovi su razdijeljeni u 26 cjelina - poglavlja. Na početku svakog poglavlja nalazi se kratka uvodna molitva, zatim biblijski tekst, poslije kojeg dolazi tumačenje nekih pojmova, potom razmatranje, pitanja koja potiču razmatranje i zapamćivanje i konačno zahvalna molitva.

Analizom pitanja kojih ima tri do šest iza svakog poglavlja - ukupno ih je sto - mogu se uočiti neke Tepertove preokupacije u kojima on kao franjevac, ispovjednik i profesor nalazi da bi valjalo zazvati Božje milosrđe:

1. Prije svega su to svagdanje osobne situacije sugerirane kroz pitanja o tome doživljava li čovjek uopće Božju blizinu, u kojim situacijama. U čemu to nas Bog podnosi, kako možemo iskusiti njegovo milosrđe, pripadamo li mu svim srcem i dušom. Tu spada i propitivanje vlastite molitve, propitivanje shvaćanja Božjeg nauma sa svijetom, bližnjima i samima sobom, samosažaljenje, jaki osjećaji prema onima koji su nam nešto krivi. Tepert sugerira da bi se Božje milosrđe moglo protegnuti i na susret s vlastitom prošlošću, ohrabruje Božjom milosnom intervencijom, podsjeća na nevolje koje su izazvane vlastitom krivicom, u slučajevima neshvaćenosti i neprihvaćenosti; težina pitanjem je li Bog toliko milosrdan da mi može oprostiti. Tepert kroz svoja pitanja pokušava upozoriti na vanjske znakove unutarnjeg obraćenja kao npr. žaljenje zbog grijeha.
2. Posebno je pohvalno to što nije zanemario socijalnu dimenziju milosrđa. On pita svoje čitatelje kome treba iskazati milosrđe, postavlja pitanje pravednosti i odnosa prema materijalnom dobru, traži način kako pomoći u oslobađanju drugih ljudi od njihovih grijeha i navezanosti, pokrenuti akcije, posvjedočiti iskustvo milosrdnog Boga. Postavlja i granična pitanja o pravdi i pravu, o zakonu i milosrđu, o razumu i srcu kao npr. jesu li u susretu s grijehom važnija načela ili osobe. Razlikovanje grijeh od grešnika, osuditi grijeh, a opravdati grešnika.
3. Iako uvijek u prvi plan stavlja zahvaljivanje kroz osobnu molitvu i euharistiju, Tepert u konačnici postavlja i pitanje o vječnosti, sagledavanja vlastitog života u tom kontekstu, od svijesti o konačnom Božjem sudu do pitanja kako svemir daje hvalu Bogu i shvaćaju li bića olako Božju ljubav, milosrđe, prisutnost. Njegova zaključna misao u pitanjima je sugestija: Pokušaj zamisliti sebe kao pobjednika zajedno s Kristom u nebeskom svetištu.

Drugi aspekt analize ove knjige su poruke koje je Tepert sažeo u molitvama na kraju svakog poglavlja. Ako je molitva na početku poglavlja autorova sugestija za to kako čitati neki biblijski tekst i na što u njemu usmjeriti svoju pozornost, onda je molitveni završetak autorova sugestija za što bi na kraju trebalo zahvaliti. 

Bogu se obraća kao milosrdnom i milostivom, onom čija ljubav nadilazi ljudske grijehe. Bog je veličanstven i stvoritelj, on je od vijeka i dovijeka, on sve zna i sve vidi, sve mu je u ruci i vodi cijelu budućnost, uvijek na strani siromašnih, potlačenih i zarobljenih, daje život i pobjeđuje smrt, traži grešnike, vjeran je vlastitim obećanjima...

Fra Darko potiče čitatelja je da u vlastitom životu prepozna milosrđe Božje, njegovu pedagogiju prema čovjeku, strpljivost. Čovjek svjestan da je Bog toliko puta od njega udaljio nevolju i strah probleme i beznađe počinje blagoslivljati zbog te spoznaje. Moli Boga da ponovno izlije na njega i sve njegove svoje milosrđe, pobudi još snažniju vjeru u nagradu vječnoga života. Otvori oči kako bi prepoznao potrebe svakog čovjeka, beskrajnu radost oproštenja, i snagu da se ta radost dijeli svima oko sebe.

Tepertova vlastita molitva glasi: "Nošen tvojim primjerom, da da i ja budem u svemu milosrdan vršeći tjelesna i duhovna djela milosrđa… uzor postupanja prema svima. Daj da budem spreman poći za izgubljenima, pomoći im, oprostiti im i zagrliti ih... Pomozi mi da osobe ne sudim po njihovu grijehu, nego da ih promatram kao tvoja ljubljena stvorenja."

(Iz recenzije knjige, recenzenta fra Draženka Tomića)