Reinhard Koerner - TAMNA NOĆ - Mistična vjerska iskustva prema Ivanu od Križa

Nema dana bez noći, nema svijetlih, srećom i radošću ispunjenih sati života bez tamnih. Za to znaju i ljudi koji u sebi nose „svjetlo vjere”. Poznaju – kao i svatko drugi – bol i napuštenost, silu tlačećih emocija, bezizlaznost, iznenadno gašenje dosadašnje jasnoće, dvojbu i očaj

Bili to vjernici Biblije ili današnji vjernici: tama nikomu nije strana. Čak i najsvjetliji uzori kršćanskog života, koje nazivamo svecima, moraju iskusiti noć duše. Jedan je od njih Ivan od Križa, jedan od najvećih kršćanskih mistika (Mistikom se nazivalo ono što se događa „iza zatvorenih očiju”: ono unutarnje, skriveno u odnosu između Boga i čovjeka. Mistik je, prema tome, onaj koji živi u unutarnjem, osobnom odnosu s Bogom, a imenica mistika označuje događanje u tom odnosu.).

Ivan od Križa

Brat Juan de la Cruz/Ivan od Križa, karmelićanin (Ivan de Yepes) rodio se 1542. godine u Fontiverosu, selu u Kastilji (srednja Španjolska), kao sin siromašnih tkalaca svile. Kao dvadesetjednogodišnjak  u Medini del Campo, poslovnom trgovačkom gradu, stupa u karmelićanski samostan. Prije toga je, nakon burnog i siromašnog djetinjstva – otac je rano umro, a majka je s trojicom svojih sinova u materijalnoj bijedi morala više puta mijenjati mjesto stanovanja – pomagao kao njegovatelj u zaraznoj bolnici toga grada i usput dobio kod isusovaca vrsno školsko obrazovanje. Nakon novicijata studira teologiju i filozofiju u Salamanci, na jednom od tada najznačajnijih europskih sveučilišta, i stječe opsežna znanja iz teologije duhovnoga života.

Nakon njegova svećeničkog ređenja Terezija Avilska pridobiva toga mladog redovnika za svoj plan osnivanja reformiranih samostana Karmela. Godine 1568. počinje on kao brat Juan de la Cruz – brat Ivan od Križa – zajedno s dvojicom subraće u oskudnom smještaju u Duruelu, još do danas zabačenom malom mjestu nedaleko od mjesta rođenja, karmelićanski život prema Terezijinim smjernicama. U prvim muškim samostanima novog reda, koji nastaju odmah potom, on je učitelj novaka i voditelj studija. Terezija ga konačno dovodi u Avilu, u Karmel od Utjelovljenja,  u kojemu je priorica, za ispovjednika i duhovnika sestara.

Slijede godine raznolikih djelovanja: obavljanje raznih voditeljskih službi u Terezijanskom bosonogom karmelu, dušobrižništvo sestara, propovjednička djelatnost, duhovna pratnja mnogobrojnih redovnika i redovnica i mnogih ljudi iz svih socijalnih slojeva. Brat Ivan osniva samostane za sestre i braću, pri tome radi kao obrtnik i graditelj te, sporadično i samo usput, piše više duhovnih spisa.

Jedan ljudski vijek poslije, 1675. godine, Juan de la Cruz biva u Rimu proglašen blaženim. Godine 1726. slijedi proglašenje svetim. Uz Meistera Eckharta, Johannesa Taulera, Hildegardu Bingenšku i Tereziju Avilsku – da spomenemo samo najpoznatija imena – slovi kao jedan od velikih mistika kršćanstva.

Katolička crkva ubraja Ivana od Križa među velike učitelje kršćanske duhovnosti. Pio XI. primio ga je 1926. godine kao „mističnog učitelja” (doctor mysticus) u red crkvenih učitelja. Tek u proteklih trideset do četrdeset godina zahvaljujući povijesnim i teološkim istraživanjima „ponovno je otkriven” diljem svijeta. Njegovo ime stoji danas kao simbol solidnog, u životnoj realnosti iskušanog i teološki odgovornog nauka o kršćanskom načinu življenja s Bogom. Sve više ljudi, daleko izvan granica Crkve, vidi u ovom redovniku iz 16. stoljeća religiozni autoritet velike kompetencije.

x    x    x

Kada je Karl Rahner šezdesetih godina prošloga stoljeća izgovorio riječi, poslije često citirane, da će „pobožan čovjek budućnosti” biti „mistik, čovjek koji je nešto iskusio s Bogom”, i on je pod mistikom razumijevao način života „dostupan normalnom... kršćaninu”. Ona, uz to, povezuje nas kršćane, tako je naglasio Rahner, „sa svakim čovjekom, koji u slobodi ostavlja po strani radikalnu neshvatljivost, dubinu i apsolutnost svoga postojanja u odnosu prema Bogu”.

U spisima brata Ivana može se naučiti što je „vjerovati u Boga”, što je „duhovno živjeti”, a što to nije. I meni je Ivan od Križa pomogao razumjeti svoj vlastiti put vjere,  protumačiti duševna iskustva, otvoriti oči za bitno, spoznati suvislosti kako pojedinačno smjestiti u cjelinu, ono pravo razlikovati od sanjarije ili krive suzdržanosti i duhovne metode i putove usmjeriti prema zadnjem cilju. Njegova je pisana ostavština istodobno izvrsna  škola, gdje se uče duhovna pratnja i dušobrižništvo.

I autor ove knjige Reinhard Koerner jasan je kada govori i piše o ostavštini sv. Ivana od Križa: Prema mojem iskustvu – djelujem prije svega u držanja duhovnih vježbi i u duhovnoj pratnji – ono što Ivan od Križa opisuje i reflektira može i u naše vrijeme biti od putokaznoga značenja i za one koji pate u svojoj duši  i za njihove dušobrižnike i terapeute.