Bogato ilustrirana knjiga Marija Crvenke - Biljke u Bibliji

U zbirci povijesno-religioznih spisa Starog zavjeta, biljke zauzimaju vrlo ugledno mjesto. Važnost biljaka vidljiva je u njihovoj primjeni u kultu, lirici, psalmima i proročkim knjigama, u kojima posebno dolazi do izražaja način percepcije biljaka u svijesti starozavjetnog čovjeka.

Iako autor nije bibličar, niti je Sveto pismo botanički udžbenik, ipak se nije mogao suprotstaviti „slatkom“ izazovu opisivanju bilja koje se u njemu spominje. Na to ga je potaknulo stanje društva u kojem živimo, izazov gen-tehnologije, mogućnosti biokemijske znanosti, neodgovoran odnos prema okolišu i njegovo "silovanje", iskorištavanje  koje dovodi do uništenja. Danas, više nego ikada, svatko bi od nas, pogotovo kršćanin, trebao promatrati biljni svijet ne kao objekt koji mu je podložan, nego kao brata ili sestru koju mu je Stvoritelj darovao.

Za kršćanina srednjeg vijeka ne postoji povijesni realitet. On promatra biljke kao da rastu u "njegovu" europskom vrtu. Promatra ih kao mediteransko ljekovito bilje iz antičkog vremena koje srednjovjekovni travari skupljaju bez ikakvog predznanja o njihovim biološko-geografskim obilježjima i koje bi najradije uzgajao u vrtu. Potreba za identifikacijom biblijskog bilja započinje u zadnjim destljećima srednjeg vijeka, kada se Biblija počela prevoditi na različite jezike. Nedovoljno poznavanje tih biljaka dovodi do nebrojenih pogrešnih prijevoda koji se i danas mogu naći.

Po mome mišljenju, osnovna uloga bilja u Bibliji jest slavljenje Svestvoritelja, odnosno čovjekovo slavljenje Svestvoritelja kroz to bilje. Najljepši primjer za to daje nam Psalam 148:

"Hvalite Jahvu s visine,
hvalite ga u visinama
plodonosna stabla i svi cedrovi!"(1.9b).

Ograničeno, a ipak dobro poznavanje bilja proizlazi iz njegove uske povezanosti s čovjekom. To se može uočiti u dijelovima Biblije u kojima je riječ o korijenu biljke; Bibliji je poznata njegova hidroskopnost:

"Lijep on bijaše veličinom
i širinom svojih grana;
do dubokih voda žilje mu sezaše"(Ez 31,7).

Kad Biblija govori o prolaznosti života, koristi se slikom cvijeta. Jedno od markantnijih mjesta jest izvješće proroka Izaije (39,6-8):

"Glas nalaže: 'Viči!'
Odgovorih: 'Što da vičem?'
– 'Svako je tijelo kao trava,
ko cvijet poljski sva mu dražest.
Sahne trava, vene cvijet,
kad dah Jahvin preko njih prođe.
Doista narod je trava!'"

Ritam biljaka tijekom godine utječe na životni ritam pojedinca i zajednice te na kalendar. Biblija spominje četiri karakteristična mjeseca starohebrejskog kalendara:

1. Ziv (mjesec cvatnje): "Četiri stotine i osamdesete godine poslije izlaska Izraelaca iz zemlje egipatske ... mjeseca Ziva – to je drugi mjesec – počeo je Salomon graditi Dom Jahvin" (1 Kr 6,1).
2. Etnim (mjesec punih potoka): "Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem Salomonom na blagdan u mjesecu Etanimu" (1 Kr 8,6). Ovaj mjesec odgovara sedmom mjesecu kasnijega izraelskog kalendara, kad se slavi Blagdan sjenica (usp. Izl 23,14).
3. Abib (mjesec klasova): "Slavi Blagdan beskvasnoga kruha. U određeno vrijeme u mjesecu Abibu – jer si u njemu iz Egipta izišao" (Izl 23,15). Ovaj odnos između Blagdana beskvasnih kruhova i izlaska iz Egipta uspostavljen je već u stara vremena, slavi se u proljeće i odgovara našem ožujku/travnju, a po babilonskom podrijetlu zove se nisan.
4. Bul (mjesec jesenskih kiša): "A jedanaeste godine mjeseca Bula – to je osmi mjesec – Hram je dovršen, sa svim dijelovima i svime što mu pripada" (1 Kr 6,38).

U Starom se zavjetu sreća i mesijanske misli također izražavaju usporedbama iz biljnog svijeta:

"U one dane i u vrijeme ono
podići ću Davidu izdanak pravedni" (Jr 33,15);

"I reci mu: 'Ovako govori Jahve:
'Evo čovjeka komu je ime Izdanak''" (Zah 6,12).

Jedan od najpoznatijih mesijanskih tekstova nalazi se kod Izaije:

"Isklijat će mladica iz panja Jišajeva,
izdanak će izbiti iz njegova korijena.
Na njemu će duh Jahvin počivat,
duh mudrosti i umnosti,
duh savjeta i jakosti,
duh znanja i straha Gospodnjeg" (Iz 11,1-2).

Autor je u knjizi koristio brojnu literaturu, a u knjizi pored hrvatskog naziva imena biljaka navodi i njihova latinska, hebrejska, arapska, grčka, sanskrtska i punska imena biljaka. Također, navodi i mjesta u Svetom pismu u kojima se imena pojedinih biljaka pojavljuju. Ukupno je obradio – u Starom i Novom zavjetu spomenute – šezdeset i četiri biljke, a tekst svake biljke je ilustriran izvrsnim kolornim fotografijama. Na kraju, ne smijemo zaboraviti da je knjiga izvrsno grafički oblikovana.