ZA STOLOM U BETANIJI - Marko Ivan Rupnik

Ne Recenzije
Cijena s PDV-om: 40,00 kn
Cijena s popustom: 26,67 kn
Cijena s PDV-om (bez popusta): 28,00 kn
Cijena: 28,00 kn
Cijena bez PDV-a: 38,67 kn
Popust: -12,00 kn
PDV u cijeni: 1,33 kn
Cijena: 28,00 kn
40,00 kn
(Popust: 30.00%)
Prozvod je dostupan Šifra: STeo030
Za stolom u kući, u Betaniji, kako opisuje sv. Luka u 10. poglavlju svoga evanđelja, nalazimo Krista s dvije sestre Martom i Marijom. Prizor je to koji govori o dubokim, ali ne i jednostavnim odnosima. Da bismo doista dublje razumjeli te odnose trebamo vidjeti njihov razvoj u 11. poglavlju Ivanova evanđelja, poglavlju o Lazarovu uskrsnuću, u kojem odnos među sestrama kao i odnos njih dviju s Kristom dozrijeva do zaključnog čina opisanog u Iv 12, s večerom u čast Gospodinu kao zahvalom za bratu vraćeni život. Ovi tekstovi koji se tiču Betanije govore o prijateljstvu, ljubavi, bolesti, smrti i pobjedi nad smrću. To su tekstovi koji mirišu uljem, miomirisima, intimnošću, slavljem, ali i tekstovi puni suza i opomena.
Nazad na: Studia theologica

Promatrajući skupa evanđeoske pripovijesti o Betaniji, o Marti, Mariji i Lazaru vidimo da odnos s Kristom nije nešto očito, u njemu nema ničeg predvidivog; to je, naprotiv, dinamična stvarnost u ritmičkoj izmjeni boli i radosti, bolesti i ozdravljenja, žalosti i slavlja jer se radi o prijelazu iz smrti u život. Odnos s Kristom je put, ne jednostavno dozrijevanje, više parabola koja ima svoj početak i svoj cilj. Taj hod nije pravocrtan jer se ne odvija po zacrtanom projektu puta, pa, prema tome, ni po “projektu” života. Riječ je o pozivu, o glasu koji dohvaća, o licu koje zahvaća i zbog toga je povijest. Promatrajući skupa evanđeoske pripovijesti o Betaniji, o Marti, Mariji i Lazaru vidimo da odnos s Kristom nije nešto očito, u njemu nema ničeg predvidivog; to je, naprotiv, dinamična stvarnost u ritmičkoj izmjeni boli i radosti, bolesti i ozdravljenja, žalosti i slavlja jer se radi o prijelazu iz smrti u život. Odnos s Kristom je put, ne jednostavno dozrijevanje, više parabola koja ima svoj početak i svoj cilj. Taj hod nije pravocrtan jer se ne odvija po zacrtanom projektu puta, pa, prema tome, ni po “projektu” života. Riječ je o pozivu, o glasu koji dohvaća, o licu koje zahvaća i zbog toga je povijest. Dinamika poziva uvijek je povijest, ne neke izolirane osobe, nego u zajedništvu s drugima. Biti zahvaćeni Kristom znači postati dijelom tkiva, dijelom mreže odnosâ. Nije moguće da u isto vrijeme postoji prijateljstvo s Gospodinom i razdor s bližnjim. Poziv, tj. povijest onoga koji je dopustio da ga Krist zahvati, također je i poslanje, koje jednako tako nije projekt kojeg treba izraditi, nego svjedočanstvo koje tom pozivu treba dati, a on se poklapa s vlastitim spasenjem, konkretnim izričajem Božje ljubavi prema nama. A svjedočanstvo se daje glede pitanja koje zadire u srž, pitanja smrti.

Ljudi se, naime, razlikuju po svom odnosu prema temeljnom pitanju, pitanju vlastite nedostatnosti, koja je naime ontološka. Čovjek konstatira svoju prolaznost, nemogućnost da si zajamči život, da ga zadrži. Kako nadomjestiti tu životnu nedostatnost? To je pitanje po kojem se ljudi razlikuju. Krist je upravo od smrti učinio mjesto svoje najveće objave. Ne samo to. U smrti je izrekao sve ono što je Otac želio kazati ljudskom rodu. Zbog toga i onaj koji ga slijedi, koji je odgovorio na njegov poziv, živjet će svoj kairos, svoju puninu vremena, u krhkosti tipičnoj za ljudsko stanje, čineći od smrti razlog vjerovanja (usp. Iv 11, 15: “Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete”). Da bismo bolje razumjeli tu dinamiku poziva koji je prijateljstvo s Kristom i koji nas, iako bolesne i smrtne, dovodi do vječnog spasenja, do besmrtnosti i slavlja, potrebno je zacrpsti i u prethodno 10. poglavlje o Lazarovu uskrsnuću. U tom poglavlju Krist kaže da je on Dobri Pastir koji poziva svoje ovce, štiti ih i daje za njih vlastiti život. Poglavlje 11., u kojemu Krist uskrisuje Lazara, zaključuje se mržnjom prema Kristu i izričitom odlukom da ga se ubije, što je potvrđeno u 12. poglavlju, u kojem je organizirana gozba Kristu u čast. No poglavlje završava Kristovim upućivanjem prema Jeruzalemu u kojem ga očekuje smrt.

(iz predgovora)

TEOVIZIJA, ZAGRE

Biblioteka: Studia theologica
KNJIGA 29.

Naslov izvornika/copyright:MARKO IVAN RUPNIKAlla mensa di BetaniaLa fede, la tomba e l’amicizia© 2004 LIPA Srl, Roma

Preveo: Lovre Šola

Izdavač: Teovizija, Zagreb, Kaptol 13©web: www.teovizija.hremail: teovizija@teovizija.hrProdaja: tel/fax:  01/ 48 14 813

Za izdavača:Ivica Domaćinović

Tehnički urednik:Mirko Tomić

Lektura: prof. Ozana Ramljak

Urednik: Lovre Šola

Mozaik na naslovnici:M. I. Rupnik: Isus sa Martom i Marijom (Centar Aletti, Rim)

Tisak: Tiskara Zelina d.d.

Knjiga je tiskana u listopadu 2017. godine


Trenutno nema recenzija za ovaj proizvod.

Newsletter

 

Kontakt

Teovizija d.o.o. - Kaptol 26, 10 000 Zagreb
Telefon: +385 (0)1 4814 813
E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
             Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

velSestraBanerOK

Top