SVETAC I NJEGOV DEMON - Wilhelm Hunermann

Romansirana biografija sv. Ivana Vianneya, popularnog Župnika iz Arsa koji je živio u 19. stoljeću. On je malo, vjerski zanemareno selo Ars, pretvorio u središte izvanrednog pastoralnog rada i čudesnih ozdravljenja što je uznemirilo zlog demona koji je župnika noćima uznemiravao.

Kada je imao 11 godina, prvi put se ispovijedao kod kuće pred svećenikom koji je odbio položiti zakletvu na revolucionarni ustav tadašnje države. U noćnim je satima Ivan bio na vjeronauku koji se održavao po kućama tajno, a držale su ga redovnice odjevene u građansko odijelo. Prvu svetu pričest primio je u štaglju, gdje se tajno služila sveta misa, dok su neki vani držali stražu. Posredovanjem župnika Balleyja iz susjednog sela primljen je 1805. u školu.

Prvu svetu misu služio je u sjemenišnoj kapeli 14. kolovoza 1815. Bio je poslan kao kapelan župniku Balleyju. Taj svećenik je prednjačio u molitvi, pokori i odricanju. Nakon 30 mjeseci župnik Balley je umro, a sveti Ivan Vianney je bio premješten za župnika u selo Ars, vjerski posve zapušteno selo koje je imalo 230 osoba i četiri gostionice. Pijanstvo je bila pošast. U crkvu je malo tko dolazio. U Arsu je sveti Ivan Vianney svoje pastoralno djelo započeo tako što je u noćnim satima dugo molio pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, provodio strogu pokoru i održavao nadahnute propovijedi.

U svojim katehezama često je govorio o Euharistiji i snazi svete pričesti: „Kod tog lijepog sakramenta kršćani su kao ljudi koji umiru od žeđi kraj nekog potoka, a bilo bi dovoljno sagnuti glavu. Nisu svi dobri koji se pričešćuju, ali će dobri biti samo među onima koji se pričešćuju.” Ili druga slika: „Onaj koji se pričešćuje gubi se u Bogu kao kap vode u oceanu. Nakon pričesti se duša oblači u balzam kao pčela u cvijeće.” O vrijednosti svete mise je rekao: „Sva dobra djela zajedno nisu jednake vrijednosti sa žrtvom mise, jer su ona ljudska djela, a sveta misa je djelo Božje. Misa se ne može usporediti s mučeništvom, jer je mučeništvo žrtvovanje čovjeka Bogu, a misa je žrtva Bogočovjeka, Božjeg Tijela i Krvi za čovjeka. Čin Pretvorbe je veće čudo nego uzdići mrtvaca!” Potresne su njegove riječi o dostojanstvu svećenika: „Oh, kako je uzvišeno dostojanstvo svećenika. Svećenik će se moći zaista razumjeti samo kad dođe u Nebo.” 

DESET SAVJETA SV. IVANA

1.  Uvijek imaj na umu da u svemu trebaš slijediti stope Isusa Krista. Izgradi svoj život na Njemu jedinom. On te ljubi. Ljubi ti njega.
2. Koliko se više pouzdaješ u stvari koje te odvraćaju od molitve, toliko ćeš manje imati pouzdanja u Boga; ne možeš služiti dvojici gospodara!
3. Otac izgovara samo jednu riječ, to jest svoga Sina, i uvijek je izgovara u vječnoj šutnji, pa je samo u šutnji možeš i čuti.
4. Pronađi stoga tiho i samotno mjesto i tamo se pomoli. Utroši svu snagu i polet svoje volje da Ga zazivaš i blagoslivljaš.
5. Sjeti se da moliti ne znači puno misliti, puno osjećati, puno činiti. Samo jedno je potrebno: biti voljan uistinu zatajiti samoga sebe radi Njega; čuvati tajne Božje ljubavi.
6. Pripazi da imaš čistu savjest, volju sasvim utvrđenu u Bogu i misao okrenutu Njemu. Što bivaš jednostavniji, to si korisniji Crkvi i svijetu.
7. Vjera, nada i ljubav odvraćaju nas od svega i sjedinjuju nas s Bogom samim. To su neizostavna i najbolja pomagala za molitvu.
8. Tko bježi od molitve, bježi od svakog dobra. Nikada nemoj napustiti mislenu molitvu jer je ona snaga duše. Ne brzaj u molitvi. Ne prepuštaj se malodušnosti… nikada.
9. U molitvi ne trebamo puno govoriti niti izmišljati razne ceremonije ili tehnike. Dovoljno nam je ono što nas je naučio Isus Krist i to je ono što Otac uvijek sluša. Stoga budi jednostavan. Očito, kad su ga njegovi učenici pitali da ih nauči moliti, on ih je naučio sve ono što je potrebno da budemo uslišani od Vječnog Oca, kao onaj koji mu dobro pozna ukus, a naučio ih je samo onih sedam prošnja Očenaša u kojima su uključene sve naše duhovne i vremenite potrebe.
10. Oni, dakle, koji su veoma aktivni i koji misle da će svojim propovijedima i vanjskim djelima obuhvatiti cijeli svijet, neka dobro razmisle da bi mnogo više koristili Crkvi i da bi Bogu postali mnogo miliji, a da i ne govorimo o dobrom primjeru koji bi time dali, kad bi upotrijebili barem polovicu svoga vremena da provedu s Bogom, sve da i nije njihova molitva toliko savršena.

„ČIN LJUBAVI” – MOLITVA SV. IVANA

Volim te, o moj Bože, i moja jedina želja je da te volim do svoga zadnjeg daha. Volim te, o Bože beskrajno ljubljeni… i više volim umrijeti ljubeći te nego živjeti i jedan trenutak ne ljubeći te. Ljubim te, o moj Bože, i jedino želim nebo da bih imao sreću ljubiti te savršeno. Ljubim te, o moj Bože, i jedino se bojim pakla, jer se tamo nikada neće imati slatka utjeha voljeti te. O moj Bože, ako moj jezik ne može reći u svakom trenu da te volim, želim da ti barem moje srce to ponavlja onoliko puta koliko dišem. Ah! Daj mi milost da patim ljubeći te, da te volim trpeći, te da jednog dana izdahnem ljubeći te i osjećajući da te ljubim. I što se više približavam svome kraju, više te zaklinjem da umnožiš i usavršiš moju ljubav. Tako neka bude. Amen.